SPC: Trideset godina postojanja Eparhije bihaćko-petrovačke

Eparhija bihaćko-petrovačka i rmanjska, sa sjedištem u Bosanskom Petrovcu, ove godine obilježava trideset godina postojanja, a u njoj je duhovno objedinjen prostor od Livna do Sanskog Mosta, od Velike Kladuše do Šipova, kaže Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački Sergije.

Punih trideset godina se napunilo 19. maja, od odluke Svetog arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve /SPC/, o osnivanju Eparhije bihaćko-petrovačke, u koju su utkani dijelovi Banjalučke, Dalmatinske i Gornjokarlovačke eparhije.

“Kada je došlo vrijeme za buđenje iz duhovnog sna, u kom je naš narod spavao gotovo pola vijeka, uspavan lažnom pričom da se može živjeti i bez Boga i bez Crkve Hristove, ratni vihor se nadvio i nad naše krajeve, pa je Eparhija, umjesto da svoje prve godine posveti sopstvenom duhovnom uzrastanju, provela vidajući ratne rane svoga naroda”, podsjeća vladika Sergije.

Vladika Sergije priča kako se kroz vrijeme ponavljalo stradanje hramova u zapadnoj Krajini.

“Nismo uspjeli obnoviti ni porušeno u vremenu Drugog svjetskog rata, a već su nam rušili nove hramove, ali i one koji su preživjeli ustaše, Nijemce i Italijane. Tako smo gledali livanjski hram u plamenu, istovremeno strahujući za duhovno nasljeđe na području Bihaća, Cazina, Kladuše, Bosanske Krupe. Narod je opet bio prognan sa svojih ognjišta, a istorija nam se, po ko zna koji put, opet ponovila. Ostala nam je samo vjera da ćemo opstati tamo gdje nas je oduvijek bilo, tamo gdje su nam groblja i svetinje, gdje su nam duše predaka utkale svoje postojanje”, besjedi vladika.

Vladika podsjeća na stradanja pravoslavnih hramova tokom odbrambeno-otadžbinskog rata.

“I kada smo pomislili da je kraj rata na vidiku, u kasno ljeto i jesen 1995. godine, nemilosrdno smo prognani, dok smo, spašavajući živu glavu, gledali kako nam pale stotinu hramova i hiljade domova, kako nam skrnave groblja i ognjišta. I opet smo se, čim se ukazala prilika, vratili na svoje, da obnovimo porušeno, da opet udahnemo život našim pustim selima, praznim i opustošenim svetinjama, da zapalimo svijeću na grobovima milih i dragih srodnika i prijatelja”, kazuje episkop Sergije.

Vladika spominje svoje prethodnike u arhijerejstvu – Nikolaja, Hrizostoma i Atanasija, koji su učinili mnogo, svako prema vremenu u kom je upravljao i svako na svoj način, da eparhija bihaćko-petrovačka stane na svoje noge, da zaživi kao i sve druge eparhije, kako bi plodovi njenog postojanja opravdali smisao njenog osnivanja, saopšteno je iz Eparhije.

Vladika napominje, da su i brojni sveštenici utkali sebe u život Eparhije bihaćko-petrovačke.

“Prošle godine, Eparhija je primila pod svoje okrilje jajačko-mrkonjićko namjesništvo, koje je do tada bilo u sastavu Eparhije banjalučke, čime smo postali znatno bogatiji, obogaćeni vjerom i ljubavlju ondašnjeg stanovništva i svetošću njihovih i naših svetih hramova”, napominje vladika.

Izvor SRNA
Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti vidljiva.

fuck idols real milf rides stepson.
porn videos