Godišnjica: Lord Dejvid Oven – tvorac preteče Dejtonskog sporazuma…

Evropska zajednica je, 20. juna 1992. godine, ovlastila svog posrednika, lorda Dejvida Ovena, da pregovara o unutrašnjoj podjeli BiH, odnosno o mirovnom planu – Oven je bio jedan od najdugovječnijih pregovarača i učestvovao je u formulisanju dva plana “Vens-Ovenovog” i “Oven-Stoltenbergovog”.

Početkom januara 1993. godine, specijalni izaslanik generalnog sekretara UN, Sajrus Vens i Oven, započeli su pregovore o miru sa zaraćenim stranama.

Prijedlog, koji će postati poznat kao Vens-Ovenov mirovni plan, dijelio je BiH na deset poluautonomnih oblasti.

Vens-Ovenov plan nije imao jasno određene granice kantona, jer su se očekivale konačne odluke pregovora između tri etničke grupe.

Iako je predsjednik Republike Srpske, Radovan Karadžić, prihvatio sporazum 30. aprila, Narodna skupština ga je odbacila 6. maja i konačnu odluku prenijela na referendum.

Glasači su u Republici Srpskoj, na referendumu, većinom od 96 odsto, odlučili da ne prihvataju plan, označavajući ga kao “varku”.

Dejvid Oven je plan 18. juna proglasio – “mrtvim”.

Imajući u vidu tempo, kojim su se razvijale prilike u BiH tokom rata, plan je zastario i prije objavljivanja. To je bio posljednji prijedlog, koji je trebao sačuvati jedinstvenu BiH – ostali prijedlozi su nudili mnogo eksplicitniju unutrašnju podjelu.

Sajrus Vens je 1. aprila najavio ostavku na mjesto specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN. Na toj funkciji ga je 1. maja zamijenio norveški ministar spoljnih poslova, Torvald Stoltenberg.

Oven-Stoltenbergov plan ili službeno Ustavni sporazum o Savezu Republika BiH, bio je posljednji neuspješni mirovni plan za okončanje rata.

Prema ovom mirovnom planu, Savez Republika BiH bi činile tri konstitutivne republike, a svaka bi obuhvatala po jedan konstitutivni narod. Savez Republika BiH je trebao biti subjekt međunarodnog prava i članica UN.

Na čelu izvršne vlasti bi bilo tročlano Predsjedništvo, a predsjedavajući bi predstavljao BiH, s tim da bi se na tom položaju mijenjali članovi Predsjedništva na svaka četiri mjeseca. Odluke Predsjedništva bi se donosile konsenzusom.

Uz Predsjedništvo, nosilac izvršne vlasti bi bio Savjet ministara, koji bi se sastojao od “premijera, ministra spoljnih poslova i drugih ministara”, a postavljalo bi ih Predsjedništvo.

Zakonodavno tijelo je, prema mirovnom sporazumu, trebalo da bude Skupština, koja bi se sastojala od 120 poslanika, s tim da bi se iz svake republike birala po trećina.

Sudsku vlast bi imali Vrhovni sud, Ustavni sud i Sud za ljudska prava.

Prema ovom mirovnom planu, svaka konstitutivna republika je trebala usvojiti vlastiti Ustav, a pretpostavka nadležnosti je bila u korist republika.

Svaka republika je trebala upravljati svojim uniformisanim snagama, s tim da bi one imale proporcionalno uravnotežen nacionalni sastav.

Dodatkom je regulisano i eventualno izdvajanje iz Saveza Republika BiH, tako da je određeno da se nijedna republika ne može izdvojiti, bez saglasnosti svih republika. Svaka republika bi imala pravo uložiti žalbu Savjetu bezbjednosti na jednu od takvih odluka.

Alija Izetbegović, lider Muslimana, prvo je prihvatio taj plan, da bi ga potom odbacio.

Na osnovu ovog plana, sačinjen je 1995. godine, veći dio Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Izvor SRNA
Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti vidljiva.

fuck idols real milf rides stepson.
porn videos