Dvojnik – lažni drug Staljin

Foto: Screenshot/arhiv

Staljinov dvojnik, Dagestanac, Feliks Dadajev, zamjenjivao je godinama velikog vođu – pojavljivao sa u filmskim žurnalima, čitao tekstove na radiju, primao goste… a da niko od okoline ništa nije primijetio.

Staljin je imao već tri dvojnika, u trenutku kada je Dadajev zbog izuzetne sličnosti, postao službeni dvojnik vođe.

Na ideju da se pronađu “dubleri” je došao general Nikolaj Vlasik, dvadesetih godina prošlog vijeka, dok je bio na čelu specijalnog osiguranja Kremlja. U toj službi se smatralo da nije sigurno da se Staljin lično pojavljuje na mitinzima pred radnicima, s obzirom na to da je imao mnogo neprijatelja.

Prvi dvojnik, izvjesni Rašidov sa Kavkaza, poginuo je kada je eksplodirala podmetnuta mina, dok je “Staljinov” automobil sa svitom prolazio Crvenim trgom.

Dadajev je mijenjao Staljina, a o tome ništa nije znala ni njegova porodica, navodi “Ruska riječ”.

Kad je počeo Drugi svjetski rat, Dadajev je poslat na front, u koncertnu brigadu, da podiže vojnicima moral. Kad je u jednoj bici ozbiljno ranjen i proglašen mrtvim, za njega se zainteresovao i NKVD /Narodni komesarijat za unutrašnje poslove/.

Dadajevljeva porodica je greškom obaviještena da je on mrtav, a sovjetskim vlastima je to odgovaralo.

Nakon jednog nastupa 1943. godine, Dadajevu su prišli ljudi u civilu i u tajnosti ga odveli u Moskvu. Smjestili su ga u jednu vikendicu izvan grada, lijepo ga nahranili i objasnili što se od njega očekuje.

“Ja sam u svakom pogledu izgledao kao Staljin. Bio sam iste visine, imao sam isti glas i isti oblik nosa. Samo su mi uši prerušili da budu kao vođine. Ali, to nije bilo teško – samo se nalijepi dodatak od gutaperke, boje kože, tako da ušna školjka bude dublja.

Zatim se dodaju razne ušne neravnine, a lijepljena mjesta se zamažu puderom – i uši druga Staljina su gotove”, sjeća se Dadajev.

Morao se udebljati 11 kilograma, da bi i po tome bio sličan i vještački malo “zažutiti” zube, jer je Staljin mnogo pušio. Pod prismotrom NKVD-a i učitelja glume je uvježbavao Staljinovu mimiku, intonaciju i pokrete do najsitnijih detalja.

Samo najuži krug ljudi je znao da postoji “dubler”. Dadajev je potpisao dokument o ćutanju, a bilo mu je zabranjeno da komunicira sa porodicom i rodbinom.

U autobiografskoj knjizi – “Zemlja estrada”, on piše: “Najvažnije je bilo da se potrudim oko prvog probnog susreta sa članovima Vlade, da ćutim kao da vođa nije baš raspoložen za razgovor, ali ako iskrsne situacija da ipak trebam nešto reći – onda da to učinim lakonski, i naravno, glasom Josifa Visarionoviča”.

Nakon toga su Dadajevu povjeravani službeni Staljinovi prijemi, susreti sa stranim delegacijama, scene u filmskim hronikama, čitanje izvještaja na radiju, izlazak i stajanje s drugovima na Mauzoleju, za vrijeme parade na Crvenom trgu…

Niko od prisutnih nije primijetio ništa neobično.

Na kraju se ispostavilo da je u mnogim knjigama i listovima štampan svečani vođin portret, a zapravo je to bio Dadajev.

Izvor SRNA
Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti vidljiva.