Živi svjedok logora Jastrebarsko: Dnevno je umiralo desetoro i više djece!

Foto: Screenshot/Public domain/Glas Srpske

U logoru Jastrebarsko, ustaše su dovodile djecu od jedne do 14 godina, a zbog bolesti, gladi i maltretiranja opatica, odnosno časnih sestara, svakog dana je umiralo 10 do 12 djece, a među njima i bebe, ispričao je jedan od rijetkih preživjelih logoraša iz ovog dječijeg logora, Gojko Rončević Mraović.

Mraović je za “Glas Srpske” naveo da je dio djece, od šest do devet godina, među kojima je i sam bio, izdvajano i prevaspitavano u “ustaškom duhu”, da su ih ustaše nasilno pokatoličavale, oblačili im ustaške uniforme, učili ih ustaškim pjesmama i svakodnevno vodili u crkve, da ih uče o novoj vjeri.

Gojko je danas osamdesetšestogodišnjak, živi u Beogradu i jedan je od posljednjih svjedoka ustaških užasa i terora ćutnje i skrivanja istine proteklih decenija.

“Ustaše su brutalno ubile 30 članova moje bliže i dalje porodice. Sve kuće u mom selu Trstenica, 45 kilometara južno od Zagreba, bile su spaljene, a stanovništvo masakrirano. Krajem 1941. godine je stradala moja uža porodica, otac, majka, dva brata i sestra”, svjedoči Mraović.

On priča da su ga nakon toga odveli u logor za djecu Jastrebarsko, gdje su inače dovođena djeca ubijenih roditelja iz cijele Nezavisne Države Hrvatske /NDH/.

Mraović dodaje da su ih srpski partizani sa Korduna, 26. avgusta 1942. godine, oslobodili iz logora, a on je došao u Srbiju.

Njegovu životnu priču su imali priliku da slušaju mnogi, od Njujorka do Jerusalima, a svjedočenje Mraovića je za svoje radove koristio i njegov veliki prijatelj Gideon Grajf, izraelski istoričar.

Iako je i sam doživio pakao ustaških logora, Gojko je veliki dio života proučavao istorijske spise i podatke, a pomogao je mnogim naučnicima u tome, da se istina o genocidu nad Srbima pročuje na svim meridijanima.

“Prema Srbima je vršen sistemski genocid, proklamovan od Mileta Budaka, koji je plasirao poznatu tezu – trećinu pobiti, trećinu pokatoličiti i trećinu proterati. Počeo je progon i pogrom srpskog, jevrejskog i romskog stanovništva. Progonitelji nisu bili okupatori, već prvi susedi, hrvatski zlikovci, ustaše, uz svesrdnu pomoć katoličkog i islamskog klera. Bez ikakvog povoda i razloga, napadali su, pljačkali, ubijali i palili sva srpska sela u koja su ušli”, naveo je Mraović.

On ukazuje da su razmjere ustaških zločina ogromne i ističe da je na teritoriji NDH bilo hiljade manjih Jasenovaca.

“Navešću samo jedan primer ustaškog varvarstva, koji se desio u pravoslavnoj crkvi u Glini, 3. avgusta 1941. godine, kada je na prevaru, pod izgovorom da ih vode na pokrštavanje u katoličanstvo, zaklano 1.030 ljudi, a u sedam navrata ukupno 1.700, među kojima je i devet članova iz moje familije Mraović. Iz crkve su tekli potoci srpske krvi. Leševi su bačeni u jame u okolini Gline”, podsjetio je Mraović.

Ovaj bistri starac nikad nije želio da se njegova sudbina koristi radi njegove lične promocije.

“Mislim da pojedinačne slučajeve i sudbinu, ma koliko bila tragična, ne treba previše isticati, zato što je stotine hiljada naših ljudi skončalo pod najtežim mukama, a da im se ni ime ne zna, na mestima gdje su živi zavideli mrtvima. Zato je vrlo važno da mlade generacije njeguju kulturu sjećanja na sve žrtve genocida”, poručio je Mraović.

U logoru za djecu Jasenovac-Jastrebarsko, umoreno je 19.432. djece, od jedne do 14 godina.

Izvor SRNA
Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti vidljiva.