NEMAČKI POGLED NA MILANOVIĆA I BOSNU

Tekst novinarke Marion Kraske pokazuje kako nemačke vladajuće elite vide Milanovića i Bosnu

Foto: Wikimedia Commons

Hrvatski predsednik Zoran Milanović voli napadački modus. Pogotovo kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, on ne zna za milost. Usred pandemije korone, Milanović se u decembru 2020. s neskrivenim prezirom rugao susednoj državi: Prvo treba koristiti “sapun” u Bosni, pa “parfem” – u drugim rečima: muslimaski deo zemlje treba najprije jedno temeljito čišćenje. Ti rasistički tonovi, daleko od bilo kakve diplomatske suzdržanosti, dolaze iz države članice EU. Neki kritičari su čak govorili o nacističkom žargonu.

Malo pre Božića je Milanović dodao još ulja na vatru. Ovoga puta na tepeti je bilo vrlo osjetljivo poglavlje bosanske istorije: genocid u Srebrenici. Za hrvatskog predsednika masakr u Srebrenici pokazuje samo “elemente genocida”. Pojam genocida je po njemu ionako vrlo rastezljiv, kao da nema kriterijuma u međunarodnom pravu za zločine usmerene na istrebljenje čitavih etničkih ili verskih skupina. S obzirom na bezbroj presuda u vezi sa zločinima počinjenim u Srebrenici, s obzirom na masu dokumentiranih svedočenja pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), ove izjave su skandalozne.

One su izraz opšte raširenog odbijanja Hrvatske da se suoči s prošlošću. Najmlađa članica EU-a vešto potiskuje vlastitu ulogu u bosanskom ratu. Kritičkog osvrta na agresivnu politiku pokojnog predsednika Franje Tuđmana, koji je usred rata protiv Srbije 1991. dogovorio podelu Bosne sa svojim srpskim kolegom Slobodanom Miloševićem, do danas nema.

Revizionizam i agresija

A o vremenu fašističkog ustaškog režima, koji je počinio zločine na strani nacističke Nemačke, u Hrvatskoj se gotovo službeno i ne govori. Revizionističke su istorijske reinterpretacije, s druge strane, široko rasprostranjene: u međunarodnom izvještaju koje su 2019. objavili znanstvenici sa Univerziteta Yale o revizionizmu holokausta, Hrvatska se spominje kao jedna od onih koje u tome prednjače.

Od svog ulaska u EU 1. jula 2013., Hrvatska se sve više razvijala u nekoga ko pravi probleme na zapadnom Balkanu. Inostrana politika je često praćena agresivnim tonovima, posebno prema bosanskohercegovačkoj državnoj vlasti u Sarajevu. Umesto pomirenja i dobrosusedstva, Hrvatska čini sve što je u njenoj moći da nekadašnji Tuđmanovi ratni ciljevi postanu stvarnost – ovoga puta diplomacijom.

Sistem aparthejda za Bosnu

Zagreb ima za cilj stvoriti u Bosni treći “entitet” u kojem će dominirati Hrvati, analogno Republici Srpskoj. To bi dodatno oslabilo multietničku prirodu Bosne i konačno razvilo državni sustav zemlje u sustav aparthejda.

Zastupnici u Hrvatske vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) lobiraju u Briselu za promenu izbornog zakona u BiH. Cilj je učvrstiti moć sestrinske stranke u susednoj državi – a time i svoje vlastite. U samoj Bosni ekstremistički HDZ Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i njegov radikalni lider Dragan Čović sve besramnije surađuju sa strankom srpskog predstavnika u Predsjedništvo države Milorada Dodika. Njegova stranka, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), prije nekoliko je nedelja poduzela prve korake za odvajanje Republike Srpske od bosanske države.

Dilema balkanske politike EU-a

A EU? Ona ne reaguje na relativizaciju genocida od strane hrvatskog predsednika. Ničime se ne pokušava suprotstaviti opasnom delovanju na zapadnom Balkanu. Umesto da se bori protiv ekstremista, koji Bosnu drže u klinču, poverenik EU-a za proširenje, Mađar Oliver Varhelyi, jednako kao i njegova holandska koleginica Angelina Eichhorst, snishodljivi su naspram onih koji pokušavaju narušiti europski mir.

Nova nemačka ministrica inostranih poslova Annalena Baerbock se zalaže za postupke sankcioniranja kao reakciju na najnovije korake u pravcu secesije – ali mađarski premijer Viktor Orban to kategorički isključuje. Islamofobni desni populist čak je došao u Banjaluku i demonstrativno podržao ratnog huškača Dodika i njegovu opasnu politiku.

Tu je vidljiva dilema trenutne politike EU-a naspram Balkana: s poverenikom za proširenje Varhelyijem, Orbanova produžena ruka, u suradnji s drugim neliberalnim akterima iz Zagreba, Ljubljane i Beograda održava odlične kontakte s ruskom vladom u Moskvi. I tako sadašnji napadi hrvatskih i srpskih ekstremista na mirovni sustav u BiH nisu slučajnost: uz raspoređivanje ruskih trupa na granici s Ukrajinom to je druga fronta koju otvara Vladimir Putin za destabilizaciju Europe.

Ako EU, s obzirom na te pretnje, nastavi sa svojom kompromiserskom politikom, prie svih nova njemačka vlada bi se morala angažirati oko toga da stane na kraj destabiliziranju zapadnog Balkana.

Izvor DW
Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti vidljiva.

fuck idols real milf rides stepson.
porn videos