PRIČA O DVE DIJASPORE

Borba za glasove Mađara u inostranstvu

Foto: Wikimedia Commons

Na prethodnim izborima, većina Mađara koji žive u inostranstvu – posebno etničkih Mađara koji žive u zemljama koje se graniče s Mađarskom – glasala je za vladajuću desničarsku stranku Fides i premijera Viktora Orbana. Ali sa starenjem tog stanovništvom ili njegovom asimilacijom u zemljama u kojem živi, nova generacija Mađara u inostranstvu – od kojih mnogi žive u zapadnoj Evropi i koji su politički angažovani, a svakako nisu ljubitelji Orbana – mijenja izbornu računicu.

Mađarska dijaspora je podijeljena u dvije grupe. Mnogo veću grupu, koja broji oko dva miliona ljudi, čine etnički Mađari koji žive u okolnim zemljama još od Trijanonskog sporazuma iz 1920, kojim je veći dio Kraljevine Mađarske ustupljen susjednim državama, sada Rumuniji, Slovačkoj, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Ukrajini.

Drugu grupu čine emigranti iz vremena komunizma i, odnedavno, migranti koji su otišli iz zemlje da rade u inostranstvu, uglavnom u Evropskoj uniji. Tačne brojke je teško odrediti, ali se smatra da ova novija emigrantska populacija broji između 300.000 i 400.000 ljudi.

Čvrsta lojalnost starije, tradicionalne dijaspore Orbanu ne čudi, budući da im je premijer dao mađarsko državljanstvo 2011. godine, pravo glasa 2012. i da nastavlja da njeguje svoju bazu u inostranstvu uz izdašnu finansijsku podršku, što sve odražava Orbanova domaću nacionalističku retoriku.

Međutim kako će izbori ove godine biti tijesni i možda najveći izazov Orbanovoj vladavini, druga grupa dijaspore je ona za koju opozicija, alijansa šest stranaka koju predvodi politički autsajder Marki-Zaj, smatra da bi mogla da pridobije.

U Velikoj Britaniji živi skoro 190.000 Mađara, pošto je taj broj u porastu poslije 2000. godine. Prema podacima statističke kompanije Statista, u 2006. godini, 4.314 ljudi otišlo je iz Mađarske da živi u inostranstvu; u 2019. taj broj je bio skoro 50.000. Uslijed migracija poslije ulaska zemlje u Evropsku uniju, sada se svaka šesta mađarska beba rađa van zemlje.

Mada su podaci ograničeni, čini se da su Mađari koji žive u Velikoj Britaniji mnogo prijemčiviji za glasanje za opozicione stranke. Prema izlaznoj anketi koju je sprovela grupa volontera 2018. godine, za Fides je glasalo samo sedam odsto onih koji su u Londonu glasali na mađarskim parlamentarnim izborima. Taj trend vjerovatno postoji i na drugim mjestima.

Izvještaj organizacije 21 Risrč senter (21 Reasearch Center) iz ove godine, u kojem su istraživači pitali više od 5.000 Mađara koji žive širom svijeta, pokazuje da bi samo 11 odsto mađarskih emigranata glasalo za Fides.

Lili Horvat (Lily Horvath) je među pristalicama ujedinjene opozicije koju čine stranke lijevog centra i desničarski Jobik. Prije 15 godina se preselila u inostranstvo i sada živi u Londonu. Horvat je za RSE rekla da nije oduvijek bila politički aktivna, ali da joj je bila mučna kampanja Fidesa protiv LGBT osoba. Ona kaže da nije lojalna nijednoj stranci, ali da podržava udruženu opoziciju i Marki-Zaja.

Otkako je Orban postao premijer 2010., njegovi kritičari kažu da je demontirao demokratske institucije u Mađarskoj, istovremeno uništavajući nezavisnost pravosuđa i preuzimajući kontrolu nad medijima. Niz zakona usvojenih 2021., među kojima je zakon o nastavi o homoseksualnosti i transrodnim pitanjima u školama, naišao je na osude iz LBGT zajednice i Evropske komisije.

“Čula sam priče o redovima za prethodne izbore. Možda sam se premišljala”, rekla je Horvat. “Ove godine sam sigurna da me to neće spriječiti da ako treba satima čekam u redu”.

Anamaria Karvalic (Annamaria Karvalits), Mađarica koja živi u Londonu, podjednako je odlučna da glasa protiv vladajuće stranke. “Glasat ću za opozicionu koaliciju jer sam umorna od snaga koje samo žele vlast i koje eksploatišu moju zemlju”, rekla je Karvalic.

Kao i mnogi drugi, kako rekla je, došla je u Veliku Britaniju prije pet godina da studira. Za izbore 2018. otišla je u Mađarsku, pošto se to poklopilo s pauzom na fakultetu. “Ovog puta idem kući”, rekla je, “da učestvujem u kampanji i brojim glasove”.

“Mnogi Mađari u emigraciji ne podržavaju vladu. (Vlada) je svjesna toga, zbog čega nam otežava da glasamo”, rekla je Karvalic.

Dok je Mađarima koji žive u inostranstvu koji nemaju mađarsku adresu – što je normalno za etničke Mađare koji žive u susjednim državama – dozvoljeno da poštom pošalju svoje glasove, Mađari koji su zadržali svoje adrese, ali žive van zemlje, moraju da glasaju na biračkim mjestima koje nadgleda Nacionalna izborna kancelarija Mađarske.

Birači se često žale da nema dovoljno biračkih mjesta i da moraju da putuju predaleko da bi došli do njih. U Velikoj Britaniji postoje samo tri biračka mjesta – u Londonu, Edinburgu i Mančesteru – iako su vlasti rekle da za ove izbore proširuju kapacitet glasačkog centra u Londonu.

Skorašnji migranti i opozicija smatraju da to nije pravično. “Nismo postavili ovaj sistem, ne možemo da utičemo na njega, ali smo već protestovali zbog njega”, rekao je opozicioni lider Marki-Zaj na događaju u Londonu.

Balaž Lang (Balazs), Mađar koji živi u Velikoj Britaniji, pokrenuo je peticiju kojom se poziva na povećanje broja biračkih mjesta. Peticiju je potpisalo više od 8.000 ljudi.

“Tražili smo biračka mjesta u 15 većih (britanskih) gradova, od kojih je Nacionalna izborna kancelarija odobrila samo tri”, rekao je Lang. “Tako da je naš posao da pokupimo sve iz ostalih 12 (gradova), koji žele da ostvare svoje glasačko pravo bez obzira na njihovu političku pripadnost”.

Lang je jedan od aktivista koji stoje iza novoosnovane NVO Pomoć dijaspore (Diaspora Aid), koja prikuplja donacije kako bi pomogla Mađarima koji žive u različitim dijelovima Velike Britanije da dođu na biračka mjesta 3. aprila.

“Kada ljudi uđu u autobus, nećemo pitati za koga će glasati, jer nas nije briga. Jednostavno želimo da riješimo problem koji ni vlast ni opozicione stranke nisu mogle”, rekao je on.

Pritužbe na logistiku glasanja rijetko se čuju od tradicionalne dijaspore, onih dva miliona etničkih Mađara koji žive u susjednim državama. Njima je dozvoljeno da glasaju putem pošte, često prije izbornog dana.

Podrška Orbanu i Fidesu je nevjerovatno visoka. U Transilvaniji, dijelu sjeverozapadne Rumunije gdje živi oko 1,2 miliona etničkih Mađara, istraživanja pokazuju da bi više od 80 odsto birača glasalo za Orbana i Fides, a samo dva odsto za udruženu opoziciju.

U selu Suza na istoku Hrvatske s brojnim etničkim mađarskim stanovništvom, nema sumnje za koga će većina glasati. Mađarski servis RSE-a razgovarao je s oko 50 ljudi u selu i svi su rekli da će glasati za Orbana i Fides.

“Orban (nam) je dao mađarsko državljanstvo i od 2017. dobijamo veliku podršku”, rekla je mještanka Ilona Pinkert. “Zato glasamo za njih i ne zanima nas ko je opozicija u Mađarskoj i šta hoće”.

Pored davanja državljanstva etničkim Mađarima, Orban je sipao novac u njihove zajednice. Izvještaj portala infosecuriti.sk pokazuje da se podrška dijaspori desetostruko povećala od 2010. na oko 383 miliona eura u 2018.

Izvještaj RSE-a iz jula 2021. pokazuje da su etničke mađarske zajednice i građanske grupe na zapadu Ukrajine primile najmanje 115 miliona eura od mađarske vlade u posljednjih 10 godina. Novac se obično usmjerava u medije i obrazovanje na mađarskom jeziku, a ostatak ide za lokalne društvene, vjerske i kulturne programe.

U obližnjem Zmajevcu Jožef Kromer (Jozsef) je bivši čelnik sela s oko 700 stanovnika. On je za RSE rekao da je ponosan što je za vrijeme dok je bio na čelu sela renoviran “ruinirani” kulturni dom novcem mađarske vlade.

Još jedan mještanin, Tivadar Dobo, ima 40 hektara poljoprivrednog zemljišta u okolini i rekao je da je uspješno konkurisao za podršku Mađarske za kupovinu poljoprivredne mehanizacije. “Orban je dobar čovjek”, rekao je Dobo. Na pitanje RSE-a šta misli o kritikama da su Orban i Fides korumpirani, Dobo je odgovorio: “Nama ništa nije ukradeno”.

“Fides računa na te glasove”, rekao je Endre Tomos, član Momentuma iz Budimpešte i opozicioni kandidat za poslanika. “Mislim da je mana opozicije što nikada nije marila za ove potencijalne birače”.

Za mađarsku opoziciju, tradicionalna dijaspora je tvrd orah – udaljeni svijet od prijemčive konferencijske sale u Pal Malu. Prema nedavno objavljenom pismu, više mađarskih gradonačelnika u Transilvaniji izrazilo je protivljenje opoziciji i tvrdilo da neće pružiti dobrodošlicu Marki-Zaju ako posjeti tu oblast.

Veliki dio njihovog neodobravanja je zasnovan na uvjerenju da opozicija želi da im oduzme biračka prava i državljanstvo. Bivši premijer Ferenc Đurčanj (Gyurcsany), lider lijeve Demokratske koalicije, koji je sada u savezu šest opozicionih partija, vodio je kampanju protiv davanja državljanstva etničkim Mađarima uoči referenduma 2004. godine.

To više nije plan, rekao je Tomos, koji je iz Transilvanije. On je za RSE rekao da udružena opozicija ne planira da etničkim Mađarima oduzima državljanstvo ili biračka prava, a da Fides želi da promoviše to lažno uvjerenje u predizbornoj kampanji i preko medija naklonjenih Orbanu.

“Fidesova kampanja je sada ružna i agresivna. Nisu počeli ove godine, nego prije 30 godina, a sada je muzu”, rekao je Tomos. “Fides nije dobio povjerenje samo u jednoj kampanji”.

Ono što bi na duži rok moglo da ide u prilog opoziciji jeste demografija. Prema novim procjenama, broj etničkih Mađara u susjednim državama pao je ispod dva miliona prvi put od 1920. godine.

Orban i Fides su uvijek trčali na duge staze s etničkim Mađarima u inostranstvu. Sada bi mađarska opozicija možda morala da nauči da radi to isto.

Izvor Radio slobodna Evropa
Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti vidljiva.

fuck idols real milf rides stepson.
porn videos