KOLIKO KINA POMAŽE RUSIJI U FINANSIRANJU RATA U UKRAJINI?

Sve veći apetit Kine za jeftinijom ruskom naftom učinio ju je vodećim finansijerom ruskog rata u Ukrajini

Pixabay

Sve veći apetit Kine za jeftinijom ruskom naftom učinio ju je vodećim finansijerom ruskog rata u Ukrajini dajući Moskvi pouzdan izvor prihoda koji umanjuje uticaj strogih ekonomskih sankcija Zapada, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Četiri mjeseca nakon invazije Moskve na Ukrajinu, Kina je pretekla Njemačku kao najveći pojedinačni kupac ruskih energenata, s prodajom nafte Kini – i Indiji, još jednoj azijskoj zemlji gladnoj energije – što je pomoglo da se popuni jaz koji je ostavila Evropa kao najveće izvozno tržište Rusije.

Kina i Indija zajedno su u maju dnevno kupovale oko 2,4 miliona barela ruske sirove nafte, što je polovina ukupnog ruskog izvoza.

Uprkos tome što su prodate s velikim popustom, kupovine – uz povećanje cijena nafte – omogućile su rast ruskih prihoda suočenih sa pritiskom Zapada i dale Moskvi ključnu finansijsku podršku za nastavak finansiranja njenih ratnih napora.

Kupovina jeftine ruske nafte omogućila je Kini da diverzificira svoje rezerve i dala Indiji unosan tok prihoda jer je potom izvozila rafinirane proizvode iz ruske sirove nafte, poput benzina i dizela. U ovom trenutku, kupovina ne rizikuje da izazove sekundarne sankcije, dok je trenutna zabrana nafte u Evropskoj uniji i dalje djelimična, ali spremnost Pekinga i Nju Delhija da kupuju rusku naftu biće stavljena na test kasnije ove godine kada strožije mjere stupe na snagu.

U međuvremenu, kineski predsjednik Si Đinping bio je domaćin virtuelnog samita od 22. do 23. juna za lidere Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike, poznatih pod zajedničkim imenom BRIKS (BRICS), gdje je osudio sankcije Zapada rekavši da se svjetska ekonomija koristi kao “oružje” i pozvao na grupisanje za bližu saradnju.

Tokom svog obraćanja na samitu, ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je da zemlje BRIKS-a “razvijaju pouzdane alternativne mehanizme za međunarodna poravnanja” i “istražuju mogućnost stvaranja međunarodne rezervne valute zasnovane na korpi valuta BRIKS-a”.

Ali koliko Moskva može računati na nezapadna tržišta i partnere, poput Kine i Indije, da joj pomognu da se izbori sa posljedicama sankcija?

Kako bi saznali više, RSE je razgovarao sa Marijom Šaginom (Shagina), saradnicom na britanskom Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS).

RSE: Tokom rata u Ukrajini, Kina je sada postala najveći kupac ruske nafte. Šta to znači za napredovanje odnosa Kine i Rusije i da li je to znak produbljivanja njihovog partnerstva ili je Peking jednostavno napravio oportunistički potez da kupuje energiju s popustom?

Marija Šagina: U više navrata smo čuli da su Rusija i Kina uspostavile partnerstvo “bez ograničenja”, a nedavno je (15. juna) Si ponovio podršku međusobnoj saradnji sa Rusijom.

Ali znamo da se retorika i djela Kine prilično razilaze i to je jasno od 2014. (kada su Peking i Moskva produbili svoje veze bržim tempom). Kina jedva čeka da iskoristi rusku izolaciju, uključujući kupovinu ruske jeftine sirove nafte. Ali kada je u pitanju kršenje zapadnih sankcija, kineski privatni sektor obično je prilično oprezan.

U ovom slučaju, još uvijek nemamo (zapadne) sankcije za rusku naftu i embargo na naftu iz Evropske unije počinje 5. decembra. Dakle, još uvijek postoji period postepenog ukidanja prije nego što sankcije stupe na snagu, a ovo je vrijeme za Kinu, također i za Indiju, da iskoriste veoma jeftinu naftu koju mogu da kupe od Rusije.

RSE: Osim kupovine nafte, Kina se pokazala veoma opreznom kada je u pitanju izbjegavanje sekundarnih sankcija koje je Zapad uveo Rusiji. Treba li očekivati da će Peking dati otvoreniju podršku Rusiji u budućnosti, posebno kada je riječ o naprednoj tehnologiji poput poluprovodnika?

Šagina: Kinesko balansiranje je vrlo delikatno i, kako rat bude odmicao, Pekingu će biti teže zadržati ovu poziciju takozvane “proruske neutralnosti”, gdje su zvanično neutralni, ali naginju Rusiji.

Od 2014. Rusija je imala prilično velika očekivanja od Pekinga da se uključi da pomogne u ovoj veoma teškoj finansijskoj situaciji za Moskvu. Kremlj je od tada imao trezveniju procjenu u pogledu toga kolika se pomoć realno može očekivati od Kine, ali čak i sada Rusija je prilično razočarana nedostatkom podrške Kine.

Znamo da je bilo određenog nezadovoljstva sa ruske strane kada je u pitanju nedostatak kineske podrške u smislu finansijske pomoći i transfera tehnologije nakon sankcija (poslije invazije 24. februara).

To su dvije oblasti u kojima Rusija sada jako ovisi o Kini i drugim nesvrstanim zemljama u njihovoj podršci, a Kina će biti jedna od glavnih zemalja na koje treba obratiti pažnju kada je u pitanju pomoć u ublažavanju uticaja sankcija. Ne radi se samo o tome da li će Peking pružiti bilo kakvu finansijsku pomoć, već i da li će pružiti tehnologiju koja je sada pod sankcijama, poput čipova i poluprovodnika.

Lekcije iz 2014. govore nam da je kineski privatni sektor veoma sklon riziku jer je toliko ovisan o američkom dolaru za transakcije i teži da se drži podalje od sankcionisanih ruskih subjekata, pa čak i previše poštuje sankcije kako bi bio posebno oprezan.

Dakle, u trenutnoj situaciji u kojoj imamo neviđeni broj sankcija u smislu njihovog obima i težine, rekla bih da će kineski privatni sektor biti još više nesklon riziku.

Međutim, treba znati da se institucije koje podržavaju države ponašaju drugačije. Godine 2014. kineske banke poput Izvozno-uvozne banke Kine i Kineske razvojne banke radile su sa (ruskim) kompanijama poput Novateka, koji je drugi najveći proizvođač prirodnog gasa u Rusiji, na finansiranju projekata. Dakle, ima prostora za podršku sankcionisanim subjektima i ljudima, ali trebamo biti oprezni u pogledu ograničenog obima ove podrške.

RSE: Si Đinping je bio domaćin samita BRIKS-a i govorio o tome da je grupacija važna za globalnu ekonomiju, dok su ruski komentatori u više navrata govorili da je ta grupacija ključna za ublažavanje zapadnih sankcija.

Da li joj rat u Ukrajini daje priliku da konačno iskoristi svoj potencijal i odigra značajniju ulogu?

Šagina: Mislim da retorički postoji veoma jak narativ za odbijanje Zapada, posebno Sjedinjenih Država i EU, zbog njihove upotrebe jednostranih sankcija koje UN nisu podržale.

Indija je još jedan primjer (unutar BRIKS-a) gdje Rusija također želi proširiti saradnju, ali nismo vidjeli veliki napredak osim kupovine nafte. Na primjer, Rusija je iznijela ideju da koristi različite mehanizme za platne sisteme i alternative SWIFT-u, koji joj je zabranjen sankcijama. Ali nijedna od tih inicijativa nije uzela maha i one su uglavnom neaktivne.

Retorički, mislim da je samit bio prilika da se odupru američkoj hegemoniji, ali da li će se to materijalizovati u nešto veće ostaje da se vidi.

RSE: Postoji li nešto što očekujete da će se desiti u vezi kineskog ekonomskog angažovanja sa Rusijom za što mislite da slijedi ili je vrijedno pažnje?

Šagina: Jedna oblast su poluprovodnici i širi tehnološki transferi. Ovo je nešto što vrijedi pratiti da biste vidjeli hoće li Kina pomoći. Do sada, kako su američki zvaničnici rekli, nije bilo sistematske podrške na strani Kine, ali hoće li Kina biti voljna da ih isporuči kako bi ublažila ovaj pritisak tehnoloških sankcija na Rusiju nije nevjerovatno s obzirom na nivo partnerstva koje obje zemlje imaju.

Drugo područje koje vrijedi pratiti je hoće li kineske kompanije pomoći u nabavci energetske opreme koju je zabrana EU na tečni prirodni gas (LNG) i na LNG opremu prekinula i koju Rusija ne može sama da zamijeni. Kineske inženjerske kompanije od 2014. isporučile su do 80 posto ove opreme, tako da postoji prostor za Kinu da uskoči kako bi učvrstila svoje pozicije i potencijalno obezbijedila dodatno finansiranje za (energetske) projekte na Arktiku koje podržava Kine.

Izvor Radio slobodna Evropa
Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti vidljiva.

fuck idols real milf rides stepson.
porn videos